Nacionalni park Skadarsko jezero

Nacionalni park Skadarsko jezero nalazi se na granici između Crne Gore i Albanije. Dvije trećine jezera pripadaju Crnoj Gori,a ostala teritorija Albaniji.Crnogorski dio jezera s priobaljem, površine 40 000 ha, proglašen je nacionalnim parkom1983 god. Jedinstveno sa svojim pejzažima smješteno je u zetsko-skadarskoj kotlini,a rijeka Bojana ga spaja sa Jadranskim morem. S površinom od 370 do 530 km2, ovisno od vodostaja, predstavlja najveće jezero na Balkanu. Od ostalih nacionalnih parkova izdvaja se po tome što ovo područje sadrži veliki broj  ornitofaune i ihtiofaune i bujnom vegetacijom močvarnog tipa što predstavlja jedan od najinteresantnijih biotopa ovog područja. Neki dijelovi dna ovog jezera se nalaze ispod nivoa mora.Takva mjesta nazvana su sublakustrični izvori ili oka, ukupno oko 30. Najdublje je Radus 60 metara duboko.Prosječna dubina jezera je oko 6 metara. Obale jezera su sa velikim brojem zaljeva, rtovima i poluotocima. predjeli su večinom močvarni obrasli trstikom. Biljni svijet je raznovrstan,a isto tako je stanište vodenih ptica.Skadarsko jezero ima 264 vrste ptica od kojih su mnoge ugrožene vrste i veoma rijetke. Kudravi pelikan, jedan od rijetkih ptica u Evropi je postao simbol nacionalnog parka. Mnogobrojni kulturno-povijesni spomenici: arheološka nalazišta, samostanski kompleksi i utvrđenja, razbacani u širokoj lepezi u bazenu Skadarskog jezera, govore da je još u XIV. i XV. stoljeću ovo područje bilo značajno kulturno središte. Izuzetnu grupu kulturnog nasljeđa čini tradicionalno narodno graditeljstvo, stara nenaseljena i zapuštena ribarska naselja, smještena na samoj obali jezera, Radus, Krnjice, Poseljani, Karuc, u kojima se nekada stanovalo, živjelo od ribarenja i raspletale ribarske mreže.